U jednoj bašti bilo je jedno jabukovo stablo. Izgledalo je kao da ga je grom pogodio. Stablo jabuke je prestalo rasti i davati plodove. Izgledalo je tako kao da više i ne želi da raste. Druga stabla su počela među sobom da govore da bi možda bilo bolje da neko i posiječe jabuku jer je izgledala „mrtvo“. Neka stabla su smatrala da oštećeno stablo ne bi trebalo biti pored njih, sočnim plodovima i ukrašenim stablima
Ali, nije bila istina da je jabuka utučena, mrtva... Ona je željela rasti a nije znala kako da progovori o svojim osjećajima. Bojala se govoriti o svemu onom što joj se nagomilalo u duši, o svojim strahovima i o svojim slabostima. Duboko u sebi željela je biti dio prekrasne bašte, vinuti se u visine, ali jednostavno nije znala kako i odakle da počne. Kako je vrijeme prolazilo stablo je bivalo sve tužnije i zaboravilo je živjeti i rasti. „Izgorjelo je“, ožiljci su bili tu i jabuka ih nije mogla zaboraviti. Ponekad je osjećala da i ne treba više da raste, da bi bilo najbolje da nestane iz bašte, nečujno i tiho... Bolje je ne živjeti ako ne znate kako da živite – mislila bi jabuka nekada. Izgorjele grane su tu i ne mogu ih ignorisati, ružne su. Kako bi iko mogao da shvati i razumije kroz šta ja prolazim, sve da i ispričam?
Jednog dana došao je jedan crv i počeo da jede stablo. Nakon nekog vremena pozvao je i druge crve da mu se pridruže. Svi su mislili da je stablo jabuke odavno mrtvo.
"Hej! Šta to radite? Prestanite!" vrisnula je jabuka.
Ostala su stabla pogledala prema jabuci. Crvi su počeli da se osvrću oko sebe da bi vidjeli ko to govori, pa su nastavili da jedu drvo i dalje. Ovaj put je jabuka vrisnula još jače: „Stani! Boli me! Zašto me svi grizete? "
Sve se smirilo i crv je rekao: "Pa, izgledaš tako izmučeno i mrtvo da smo svi mislili da više nisi živa. Zbog toga smo te počeli jesti.
"Živa sam", odgovori jabuka.
"Jesi li bolesna?", upitao je crv.
"Da. Mislim da jesam, ne znam više. Ne znam da li sam bolesna. Da budem iskrena. tužna sam i ne znam rasti. Ne znam kako da iziđem iz ovog svog mrtvila"- odgovori jabuka.
"Možemo ti pomoći ako želiš izgledati živo kao i prije." – reče crv. Druga stabla su također počela nuditi svoju pomoć. Svi su htjeli da pomognu da jabuka ostane u životu.
Jabuka je počela da plače. Nikada nije pomislila da su drugi željeli da ona zaista bude dio bašte. Sve vrijeme je mislila da su druga stabla mislila da su njeni ožiljci ružni i zastrašujući.
Crvi su priskočili u pomoć i rekli su drvetu da se sve stare grane moraju ukloniti. Sve što je izgorjelo mora se odstraniti. Crvi su naporno radili i pojeli sve stare i neiskorištene grane. „Nije me boljelo“ - pomislila je jabuka. Bio je to samo proces koji sam morala proći da bi se riješila starih i neupotrebljivih kalupa. Sada mogu ponovo rasti.
Druga stabla su dijelila gnojivo i crvi su stavili sve oko jabuke što joj je bilo potrebno. Nije trebalo dugo da stablo jabuke počne ponovo da behara.
Uvijek ću biti drugačija, ali to je u redu. Moja bolest, moje iskušenje i sve što sam prošla je dio mene i drago mi je što sam progovorila o svojoj boli. Bila sam toliko tužna da sam zaboravila rasti. Jabuka je bila zahvalna svima.
Ranjivost i bol mogu biti i pokretač, ali moramo samo naučiti da se oslobodimo straha i ne treba se stidjeti potražiti pomoć.
Svako ima svoju priču za ispričati.
Sve sto proživljavate trebate uzeti kao smislene poruke. Pokušajte ostati mirni tokom ovih trenutaka kako biste vidjeli „iznad“ boli. Allah je taj koji odlučuje o našim sudbinama. Mi putujemo stazom tawakkul-a kojom ćemo stići gdje pripadamo. Prepreke u našem životu su Allahovi znakovi da nas usmjere na mjesto koje je bolje za nas. Razmišljajte o iskušenju kao o priči ili drami. Svaka dobra priča ili drama ima zaplet i bez toga ne bi bila interesantna. Niko ne bi otišao da gleda predstavu u kojoj je sve idilično. Isto tako je i u stvarnom životu. Ove teške i bolne situacije daju smisao životu, podižu ga na nove razine. Biblioterapija je oblik savjetovanja u kojem se ljudi posmatraju odvojeno od svojih problema. To omogućava klijentima da se udalje od problema kako bi vidjeli kako im zapravo pomaže ili ih više štiti nego što im šteti. Sa ovim novim pogledom, pojedinci se osjećaju jači da naprave promjene u svojim obrascima razmišljanja i ponašanja i preoblikuju svoju životnu priču za budućnost koja odražava ko su, šta su sposobni da urade i koji je njihov cilj, odvojeno od njihovih problema.
Zakažite sastanak i ispričajte svoju životnu priču.
