Ova jesen je bila predivna. Opalo lišće sa drveća postajalo je mekše nakon blage kiše a duboki otisci cipela pojavljivali su se na vlažnom lišću. To je bila jesen koju će Lela pamtiti cijeli život. Na ovaj oktobarski dan prvi put su putovali do njene druge majke. Na trenutak joj je cijeli život prošao pred očima. Sreli su se slučajno na fakultetu i odlučili da se uskoro vjenčaju. Već prvog dana imala je osjećaj da se poznaju već deset godina. Njen otac je odmah pristao, iako je Lela mislila da će možda biti protiv toga, jer je uvijek želio da se Lela vrati kući nakon studija.
Njegova majka bila je od početka protiv. Željela je da se oženi djevojkom koju bi ona izabrala za njega. Djevojkom iz bogate porodice, djevojkom iz grada, koja nije bila iz sela. Nekom modernom djevojkom koja nije bila vezana za vjeru.
"Zašto se ženiš s njom? Ona nije bogata i nije na tvom nivou?" - pitala ga je dok su telefonirali. "Zašto ne potražiš neku drugu?"
Lela nikada nije čula toliko hladan ton u glasu jedne žene.
Sa mirnim, ali ravnodušnim i hladnim tonom, Tarik joj je odgovorio: "Da, mama, oženiću je, i nema druge žene koju bih želio da oženim. Nije važno da li ti to voliš ili ne, ona će biti tvoja snaha. Ima nešto mnogo ljepše od djevojke koju ti želiš da mi nađeš. I religija me podsjeća da postoji viši cilj u životu. Vjenčaćemo se u malom krugu. Znaš da ne volim velika vjenčanja. Oboje smo odlučili da vjenčanje bude u džamiji. Ako promijeniš mišljenje, možeš doći."
U tom trenutku je spustila slušalicu. Nije došla na naše vjenčanje.
Bože, da li me još uvijek mrzi? Lela je razmišljala i krv joj se zaledila u venama. Vozili su već neko vrijeme, i osim njihovih uzdisaja, nije bilo drugih zvukova.
Ipak, nešto je bilo tako mirno u tom trenutku. Gledao ju je u oči i neopisiva sreća i toplota ispunila su joj srce. Nasmijala se i rekla stidljivo: "Pitam se da li tvoja majka zaista želi da je posjetimo... Možda treba samo da sačekamo da ona nas prvo posjeti."
On je pogledao i blago se nasmijao prije nego što joj je odgovorio. Sa puno ljubavi i toplim osmijehom reče: "Ne vidim razloga da budemo nervozni. Zašto bismo odustali? - Moja majka je samo žena koja je pokušala da nas uvuče u jednu od njenih ženskih intriga - da odustanemo od ovog braka, ali nije uspjela, i to je najvažnije. Ona je moja majka, a ti si divna žena i jako mi je drago što si moja žena." - nasmijao se i namignuo joj.
"U pravu si" - Lela se tiho nasmijala i rekla:" Bojim se da me tvoja majka nikada neće prihvatiti".
"Pretjeruješ malo" - odgovorio je. "Moja majka me jednostavno voli i to je ključno, ona je jako zaštitnički nastrojena. Budi strpljiva, sve će biti u redu."
"Nadam se da si u pravu" - rekla je Lela.
Oboje su bili tihi i upustili su se u svoje misli dok su nastavili voziti.
Lela je gledala kroz prozor automobila i pokušavala da se fokusira na pejzaž. Gledala je put i kuće i zaboravljala svoju nervozu. Razmišljala je o svojim roditeljima. Od studija nije imala mnogo prilike da ih često viđa. Bilo bi lijepo da dođu, da vide njenu porodicu. U tom trenutku osjetila je tupu bol u stomaku. "Uskoro ćemo otići da vidimo moju porodicu. Nema potrebe da mi otežavaš sada." - mislila je Lela.
Tarikovi roditelji imali su kuću van grada. To su bile kuće u kojima su ljudi dugo živjeli, i svaka kuća je imala svoje imanje. To se takođe primijetilo i na kućama koje je Lela posmatrala.
Iako je bilo puno drveća i svi su imali lijepe vrtove, ove kuće su se razlikovale od kuća u njenom selu. U selu je takođe bilo lijepih i velikih kuća, ali ove kuće su imale neku vrstu pečata. Pečat luksuza i vlasnici ovih objekata pokazivali su to.
Što su bili bliže kući Tarikovih roditelja, to je bila nervoznija. Put kojim su išli bio je prilično interesantan.
Lela je pokušavala da zamisli kako izgleda kuća Tarikovih roditelja. Da li je topla? - Ili je kao ostale kuće pored kojih su prolazili, samo sredstvo za pokazivanje bogatstva? Pokušavala je da zamisli svoju svekrvu na vratima, ali to ju je samo još više uznemirilo, pa je Lela odlučila da je bolje da se fokusira na interesantan pejzaž.
Na kratko je pogledala svog muža.
On se blago nasmijao i rekao: "Evo nas!"
Vrata su se otvorila. Elegantna, lijepa i ozbiljna žena u šezdesetim godinama pojavila se sa hladnim pogledom i još hladnijim osmijehom na vratima. Aleksis je izgledala sjajno. Sve je bilo savršeno, od frizure do papuča.
Lela je ostala bez daha. Umesto tople i ljubazne starije žene koju je očekivala, stajala je hladna i distancirana žena. Imala je osećaj da joj je potrebna samo kofa vode i metla da pored Aleksis pomete, koja je u svom odijelu izgledala tako plemenito. Nije mogla da zamisli da je to majka njenog muža.
"Kako si, majko?" rekao je Tarik. "Da li možemo ući?" I snažno je zagrlio svoju majku.
"Mislim da bi trebali", odgovorila je Aleksis i pogledala je. Lela je jedva disala i nije znala šta da kaže. I na Aljasci bi bilo mnogo toplije, pomislila je Lela.
Opusti se, to je moja majka", šapnuo joj je brzo Tarik na uho, kada ju je prvi put pustio.
Lela je pogledala nazad prema svojoj svekrvi i u tim očima vidjela sve osim ljubavi i topline koje majka posjeduje. Aleksis je pružila ruku i poljubila Lelu u lice, mrmljajući pozdrave, ali to se nije osjećalo kao srdačna dobrodošlica.
Kada je pogledala Tarika, koji je stajao pored svoje majke, Lela je primijetila veliku sličnost između njih dvoje. Oboje su imali crnu kosu, izražene linije lica, prelijepe zelene oči i bili su skoro iste visine. Dobrodošli, čula je snažan muški glas i vidjela čovjeka sa toplim osmijehom na licu kako joj prilazi. Bio je to stariji muškarac u sedamdesetim godinama. Blak je bio visok čovjek, snažne građe i veoma dobro obučen. Nosio je krem džemper od kašmira i njegov zagrljaj je bio tako mekan i topao. Na trenutak je Lela osjetila olakšanje nakon hladnog dočeka od strane Tarikove majke.
Blak je zagrlio Tarika i nježno se osmjehnuo svom sinu. Bio je mnogo viši od Tarika i imao drugu boju očiju. Moglo se vidjeti da se raduje što ga vidi, i da Tarikova ljubaznost i skromnost potiču od njegovog oca. Ali taj mirni trenutak nije dugo trajao.
Tariku je prišla mlada žena i čvrsto ga zagrlila. Aleksis se u tom trenutku ozari. Bilo je jasno da mnogo voli svoju kćer. Dok ga je Tarikova sestra grlila, njegova majka je stala ispred Lele, okrenula joj leđa i hvalila njeno dvoje djece. To joj je bio mali znak da nije poželjna.
Nela je izgledala veoma elegantno u svojoj haljini. Bilo je očigledno da je eleganciju i način na koji se ponašala naslijedila od majke. Leli je samo pružila ruku, a nakon što se predstavila, rekla je bez pozdrava: „Neposredno prije nego što si stigao, razgovarala sam s našom majkom i ona je rekla: „Zašto se Tarik nije oženio Emom? "
U tom trenutku, Lela je shvatila da je ona žrtveni jarac u porodici Karington. Nela je zaista bila poput svoje majke, strastvena, ali osvetoljubiva.
Iz knjige na kojoj radim "Druga majka"
