Kada se osvrnem na svoj život, primjećujem da sam u nekom trenutku života pokušavala ispuniti očekivanja drugih ljudi. Bila sam savršen primjer toga kako život prema standardima i vrijednostima drugih ljudi može utjecati na našu sreću i zdravlje. Nakon što sam godinama tražila izvan sebe ono što bih trebala raditi, ignorirajući sve što mi je moja izuzetna osjetljivost govorila, nisam bila inspirirana i sigurno nisam bila autentična. Postala sam duh osobe koja sam bila kao dijete, i ništa što sam postigla nije imalo poseban značaj za mene.
Jer sam samo slijedila normu, bila dobro dijete / dobra kći s dobrim ocjenama i dobrim ponašanjem. Danas isto slušam od mnogih klijenata, bez obzira na kulturno porijeklo.
Prirodno je uspoređivati se s drugim ljudima. To vam pomaže naučiti kako se ponašati u društvenim situacijama i pruža vam malo više sigurnosti u vezi s vašim mjestom. Međutim, ako se isključivo fokusirate na ono što drugi ljudi misle ili rade sa svojim životom, i pokušavate djelovati prema njihovim postupcima, propuštate priliku da živite svoj vlastiti život. Ovo je opasan ciklus, jer se brinete o nevidljivim granicama onoga što je prihvatljivo u društvu. Počinjete se bojati preuzimanja rizika, i postajete opsjednuti time što drugi misle o vama kada izađete iz tog društvenog kruga.
Ako niste u mogućnosti ostati u tim prihvaćenim predodžbama društva, možete početi više pritiskati sebe i čak mrziti neke aspekte svog života. To je rezultat pretpostavke, jer niste u mogućnosti slijediti normu, ispuniti očekivano i uspjeh prema kojem se ravnate.
Daleko od toga da prirodno dolazimo, čini se da je za mnoge od nas teško voditi smislen i sretan život. Dok se čini izuzetno lako upasti u nezdrave rutine: raditi posao koji ili ne volimo ili volimo, ali za koji smo hronično podplaćeni; uložiti velike napore da radimo ono što drugi od nas očekuju ili žele; ugoditi drugima i pomoći im da nas cijene; i ne izražavati naše prave želje iz straha od osude. Ne nedostaje nam nezdravih i ne produktivnih ponašanja koja nas sprečavaju da budemo ono što zaista jesmo. I svi se mi borimo s njima cijeli život. Ali zašto? Želimo voditi zdrav, ispunjen život. I povremeno, zaista smo motivirani i inspirisani promijeniti nešto, ali odlučujemo ostati u istom starom obrascu.
Jednostavno se bojimo napustiti našu zonu komfora.
Ako nismo usklađeni sa svojom dušom i osnovnim vrijednostima, to se očituje na mnoge načine, na primjer:
* u osjećaju nezadovoljstva tokom svakodnevnih aktivnosti; dosada i često uznemirujći ili zastrašujući snovi; nedostatak predanosti i strasti za rad na nečemu novom
* u opsesivnom čišćenju, negativnom razmišljanju, kroničnim bolovima u tijelu, umoru i čestim depresijama
* očituje se u odnosima i našoj nesposobnosti da napustimo odnose od kojih znamo da nam nanose štetu i/ili nas sprječavaju da izrazimo svoje pravo Ja i više od našeg punog potencijala
* ponekad se manifestira u lošim snovima i strahovima
Ljudi često osjećaju da postoji nešto "pogrešno" ili "nedostaje". Osjećaj praznine, za koji vjeruju da nema veze s bilo čim što bi racionalni um mogao objasniti. Neki dijelovi jednostavno nisu ispunjeni ili zadovoljni.
Osjeća se kao da je život monoton i uvijek isti, i osoba je više promatrač svog vlastitog života, nego što ga stvarno živi i osjeća i duboko se uključuje. Tada većina ljudi zna da moraju nešto promijeniti, ali često se odluče čekati umjesto da izađu i nešto promijene.
Mnogi ljudi smatraju da je samoljubav vrlo sebična, ali izuzetno je važno njegovati vlastitu dušu, paziti na svoje potrebe i ne stavljati potrebe drugih na prvo mjesto. Učenje slušanja unutarnje istine i unutarnjeg glasa vještina je koja se može savladati. Kada počnemo djelovati u skladu s našim osnovnim vrijednostima, to značajno poboljšava naše zdravlje i opće blagostanje.
