Planina Kozara se nalazi na sjeverozapadu Bosne i Hercegovine. To je niska ostrvska planina koja se nalazi između Panonske nizije na sjeveru i Dinarskog gorja na jugu, a omeđena je rijekama Savom, Unom, Vrbasom i Sanom.
Dominira područjem svojom visinom, skladom i ljepotom, iako visina njenih vrhova ne prelazi 1000 metara. Kozara je poznata i kao "Ljepotica Krajine", zahvaljujući svojim gustim listopadnim i četinarskim šumama, brdima, potocima, kao i živopisnom biljnom i životinjskom svijetu. Kozara je zračna banja, a ono što je čini jedinstvenom je što boravak na njoj potpomaže brzi proces regeneracije crvenih krvnih zrnaca.
Ovo je mjesto na kojem možete disati punim plućima i baviti se sportom, uživajući u prekrasnim krajolicima. Planinarenje, biciklizam, penjanje i skijanje upotpunjuju vaš boravak na Kozari. Označene planinarske staze nude vam priliku da upoznate ovu planinu, uživate u njenim slikovitim krajolicima i istovremeno poboljšate svoje mentalno stanje
Ja sam rođena pod planinom Kozara. Kao tinejdžer običavala sam sa prijateljima odlaziti u šumu da lutamo i otkrivamo nove svjetove i nove stvari. Šetajući šumom otkrivali smo mnoge zanimljivosti, ali i neka opasna stvorenja. Tako smo jedne prilike naišli na divlje svinje. Imali smo sreće jer im nismo bili zanimljivi i nisu nas zapazile, ali, kada smo ih vidjeli, samo njihovo prisustvo, natjeralo nas je u bijeg.
Često pričamo o tome kako je šuma mirna i tiha, ali tamo nema tihih trenutaka. Šuma je mjesto intenzivne aktivnosti gdje morate angažovati sva svoja čula i svijest da biste preživjeli. Cijena nepažnje može biti veoma visoka. U šumi sve se vrti oko preživljavanja. Bilo da ste ptica, gmizavac, vuk, divlja svinja ili neko drugo stvorenje, sve se svodi na preživljavanje. Morate učiniti jednu od dvije stvari, a za neke morate učiniti oboje; pronaći hranu i spriječiti da postanete hrana. Na to dodajte pronalazak partnera, izgradnju gnijezda, odgajanje mladunaca i zaštitu njih i sebe od drugih koji vas moraju ubiti da bi nahranili svoje mladunce, i imate vrlo smrtonosno i nimalo mirno okruženje. Ali, okruženje u kojem se osjećate neprestano živim.
Postavljanje ciljeva u životu koje želimo postići mora biti zastrašujuće. Ako nije dovoljno zastrašujuće, neće generirati energiju koju trebamo postići. Nije važno da li imamo za cilj promijeniti nešto u privatnom životu, promijeniti način razmišljanja ili prevladati neke prepreke. U prirodi je izvanrednih ciljeva potaknuti izvanredne napore. Niko se ne diže niskim očekivanjima - ljudi se podižu velikim očekivanjima. Kad god sam u životu iskusila letargiju, nisku energiju i pasivnost, bilo je to uvijek zato što je posao bio previše lagan i cilj nije bio dovoljno zahtjevan. Moj protuotrov protiv umora, nedostatka fokusa, pažnje i stresa u životu je postavljanje velikog, zastrašujućeg cilja. Kada hodate šumom i vidite divlje svinje kako sjede na sredini staze, adrenalin se podiže. Sva se čula aktiviraju. Okrećete se i počinjete trčati kao ludi. Nije vam dosadno, niste nepažljivi ili umorni. Odmah imate energiju i koncentraciju koja vam je potrebna i svom snagom se fokusirate na bijeg od divlje svinje. Iako u svojim mislima znate da vas divlja svinja ne proganja, da vjerovatno još uvijek sjedi tamo gdje je i smije se na vaše račun. Ali ne čekate da saznate hoće li krenuti za vama, već krećete odmah u bijeg. To je ključ - stvorite divlju svinju u svom životu koja će vas natjerati na pokret.
Ako dopustite da vas ljudi ili stvari u vašem životu obeshrabre, izgubit ćete fokus i energiju. Čak i ako primijetite da okolina djeluje toksično na vas, nećete imati energiju za bježanje. Bit ćete paralizirani strahom i uvjerit ćete sebe da divlja svinja nije divlja, to je samo svinja koja izgleda kao slatki mali zec. Jer, suočavanje s vašim unutarnjim strahovima je najstrašnija stvar u životu.
Istina je da su divlje svinje također svinje. Ali sličnost se tu završava.
Kada želimo napustiti našu zonu udobnosti, prevladati negativno mišljenje, toksična okruženja ili strahove koji nas drže nazad, moramo postaviti ciljeve za ono što ne možemo postići. U tome je cijela umjetnost. Ući u poduhvat koji nas ostavlja bez daha od straha, dok ne shvatimo da to nije strah, već uzbuđenje i radost. Kada osjetimo kratkoću daha, suhoću u ustima i živost, shvatit ćemo da je uzbuđenje strah koji predviđa da smo na pravom putu. Ako ne napustimo našu zonu udobnosti, nikada nećemo znati koliko zapravo možemo postići u životu. I što možemo postići. A to ćemo saznati samo ako isprobamo nešto što nikada prije nismo radili. Igranje na "kartu sigurnosti" je dio prevladavanja straha, ali ne i postizanja ciljeva. Kada vjetar puše, brodovi su najsigurniji u luci, ali brodovi nisu napravljeni da ostanu u luci. Život znači mnogo više od udisanja zraka, i to nam je očajnički potrebno da uskladimo disanje sa srcem i umom.
